среда, 7. јул 2010.

Čarapa

Moja muka je golema…


Volim da navlacim ženske čarape i tako sedim gol na starom kauču. Da menjam kanale i osetim trenje grinja sa kauča. Da me lagano grebucka duž kičme. Obično gledam tri filma odjednom i pijem pivo. Baš volim kada se limenka lagano greje u mojoj ruci. Jede mi se puding od vanile sa malo cimeta pri vrhu. Jeo bih ga drvenom kašikom pošto nemam srebrne a mrzim ukus drugih metala. Jeftina zabava ukusa.
Volim da predjem duž noge i osetim hrapavu površinu mojih dlačica. Volim da se prepustim sanjarenju, ne bih voleo da spavam a smeta mi moje ćutanje posto sam sam. Mrzi me da isključim tv i gurnem utičnicu radija u zid onda bih morao da menjam i stanice. Volim da prekrštam noge. Radim to posle svakog gutljaja piva. Menjam kanal kad su reklame jer onda ne mogu da sanjarim.I molim boga da nisu vesti, treći dnevnik me obično dotuče, jer kad stignem s posla zakačim i malo skupštine. Da, pratim politiku i mnogo se sekiram. Sta ako mi smanje platu ne bih mogao da kupujem u Calzedonii, a tamo su najkvalitetnije carape, talijanske..I morao bih da se oblacim u NEWyorkeru a tamo imaju samo majce sa mrtvackim glavama i zmijama i koječim. Ah! Nisam ja za to. Uostalom bolje to nego pijaca ili sacuvaj me bože, Kinezi! Samo kad se setim kad sam majci kupovao čizme, pošto nosimo isti broj, voli da joj ih ja kupujem, ne samo da mi nisu dali da probam no i to što su rekli da imaju samo levu..strašno, zaista strašno!
Zasto nisam rezao filmove i gledao da ih sakupljam kao što to čine moji drugari. Sad bih imao široku lepezu starih dobrih filmova… Ovako na TV-u pustaju svakojake gluposti. Ne mogu ljudski da se opustim. Večeras sam navukao crnu i crvenu. Steže me samolepljivi deo ruba crne. Gle,bas kao i Stendalovo “Crveno i crno”, davno sam čitao knjigu ne sećam se. Mogao bih da sanjarim na temu:Koji bi junak iz filma bio, na primer volim Tarakovskog. Mozda Šunjac, ali ne u crno beloj verziji, ne vladam kreacijom crno belog sveta u mašti, ja vidim boje, ne mogu bez crvene. Ili još bolje Andrej Rubljov, o kako bi mi divno stajala crna mantija sa konopcem vezanim oko struka. Možda da uberem ružicu, divno bi išao i kakav crveni detaljčić…

ZZvrrrrrrrrr!

Kako to da nisam isklučio telefon. Ne volim ja da mi prekidaju nit mašte. Posle ne znam gde sam stao. A da, ja kao Šunjač, pokazujem ljudima novi svet, svet želja a oni ne veruju… Tužno. Trebao sam da odaberem drugu neku ulogu… Iju, pukla mi je čarapa!

ZZvrrr?

Da li je to mozda iz pizerije pa su možda oni zvonili i na vrata pre 20 min, kada nisam otvorio. Nisam stigao da se presvučem, spetljao se sa podvezicama. Možda siroti mali dečko iz dostave pokiso vozeći motor sedam osam minuta po kiši. Siroti mali mišić. A jest ima nečeg mišijeg na njemu, sitne oči I nedozreli brci..

ZZvr..

Voleo biih da mi je pizzu donela suva devojka u crnoj jednostavnoj haljini i u čarapa boje kože, koje bi njenim nogama dale božanstvenu iskru.
Volim depilirane noge. Zimus sam ih i sam depilirao i bilo mi je drago da je bolelo malo jer bez muke ne bi bilo koncepta estetike nogu.
I sad bih opet, ali glupo je, igram fudbal i jun je. Nisam šaban da obucem trenerku, a ako me drugari vide izdepiliranih nogu će pomisle da sam peder!


(objavljeno u književnom časopisu Avangrad)

1 коментар: